Na rivi, kad smo čekali, da organizatori konačno registriraju sve natjecatelje, več posle zvanično najavljenog starta, jedan novinar me u intervjuju zapitao, što mislim o Škrapingu kao hrvatskom brendu. Ignorirao sam onu gužvu kod registracije, gde se videlo, da če start biti pomaknut za koji sat, jer sam uvjeren, da je kritika dopuštena tek kad je sve gotovo, kad je slika o nečemu potpuna. Tako sam samo hvalio tu buduču marku kvalitetnog sportskog događaja. Što ne bi? Sunce je sjalo, more je blistalo, više od 300 ljudi je opušteno uživalo - osim možda onih kod registracije.

Sad, kad je slika potpuna, jer su bolovi prošli, ogrebotine zatvorene, tijelo nahranjeno i rehidrirano, mogu da razmišljam, što sve fali, da Škraping bude naj događaj. Znam, da moje primjedbe neče dobro sjesti kod voluntera, koji su žrtvovali svoje vrijeme i napravili sve, što su znali, da na kraju ja opisujem sve ono, što su propustili. Mislim, da nitko pojedinačno nije kriv za ono, što je po mom mišljenju bilo loše. Radi se o tome, da cijeli tim organizatora nema prave organizacije i koordinatora s potpuno izrađenim planom. Zapravo se pitam, koliko je njih u tom timu, koji uopšte razmišljaju o Škrapingu kao pojmu kvalitete. A pišem samo zbog nade, da če taj tim shvatiti, da imaju sve uvjete, da od svog događaja naprave svjetsku marku.

Ono, što ga pravi posebnim, svakako nisu samo škrape, nego obala dalmatinskih otoka, što uključuje i more i vegetaciju i vreme i ... sve ono, što je u našim memorijama vezano na Jadran. To znači,  da je taj treking nešto posebno pre svega zbog prirodnih uvjeta, koje Broj 1 ume da iskoristi i svake godine napravi odličnu stazu. Ali na žalost, od tu dalje je priča veoma slična priči o hrvatskom ljetnom turizmu - sve zavisi o prirodi. Dodata vrijednost je još uvjek mala.

1. Treking je disciplina, koja je bliže orientacijskim sportovima nego atletici, pa bi zbog toga svi organizatori morali uvažiti najbitnije pravilo iz orientacije - trka je fer samo ako svi sudionici imaju jednake uvjete, što znači, da o rezultatu ne odlučuje sreča ili insajderske informacije. Kad tražimo stazu s kartom, osnovno pravilo poštene igre jest, da je karta što bolja (da daje što više informacija o terenu i svim stazama), da su sve kontrole ucrtane tačno i da jednako tačno te kontrole stoje na terenu.

Tu organizatori Škrapinga još nisu položili ispit, jer je svake godine dosad na nekoj stazi neka kontrola stajal ili bila ucrtana pogrešno, u subotu, na četvrtom Škrapingu pa čak prve tri, zajedničke za obje staze. Pošto je orientacijsko trčanje u Hrvatskoj dobro razvijeno i imate kartografa i odlične trasere (postavljače staza), nema isprike za takve greške. Samo treba pitati i pronači nekog od najboljih, da kontrolne tačke provjeri s kartom i kad je staza određena, te tačke označi. Nisu ti momci neki skupi profesionalci. Znam puno njih, kojima bi bila sasvim dovoljna nagrada to, da dođu na more i sve to odrade za kratak odmor.

2. Neki trekeri, koji su došli s poslednjim trajektom u petak, čekali su 2 sata u redu, da se registriraju i dobiju adresu za nočenje. Ima puno načina, da organizator takve greške izbjegne, samo treba o mogučim problemima razmišljati unaprijed. Isto važi za pomicanje starta za čitav sat zbog spore registracije ujutro.

3. Proglašenje pobjednika, zaključni banket ili naprosto fešta sigurno je važna svakom takmičaru i domačinima, ali moj je osječaj, da je sve više namjenjena samo domačinima. U svakom evropskom društvu postoji bonton, kojeg uvažavaju i najgori pušači, a u sportskom društvu je nepušačka kultura još jača. Što da si mislim o društvu, u kojem moram da večeram u oblaku pušačkog smrada. 10 % ljudi u sali je svojim smradom teroriziralo svih ostalih 90 %.  Kad tome dodam i buku iz prejakih zvučnika, s kojom nisu prestali ni za tren, jasno je, da su organizatori banketa imali samo želju, da gostima spriječe razgovor i bilo kakvo uživanje.

Ove godine razočarali su nas i s izborom jela, jer za mene je bila crna rižota nešto naj, što sam na sportskim susretima dosad jeo. To je bio zlati izbor i prema standardima kulinaričke kulture, jer uvjek se mora nuditi tradicionalno domače jelo, koje jedino izvorno pokazuje gostima, da nisu kod kuče. Ove godine ukus po moru imao je samo vjetar.